Maria Roggendorf, 13.03.2016

 U Donjoj Austriji održan 57. Planinarski križni put, prvi izvan Hrvatske

 Članovi Udruge Ekosspiritus, Društva svetog Izidora Seljaka te bratovštine sv. Jakova predstavili su grad Samobor i Hrvatsku, u Donjoj Austriji, a povod je bio 57. Planinarski križni put koji je sada već davne 1987. godine započeo svoj hod u Samoborskom gorju.

 U vikendu 12. i 13. ožujka održao se pod geslom "Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje" (Lk 1, 39) dugo pripreman 57. Planinarski križni put u Donjoj Austriji, u organizaciji Udruge Ekosspiritus iz Samobora i benediktinskog samostana iz Maria Roggendorfa, šezdesetak kilometara sjeverno od Beča.   Na taj hodočasnički put krenuli su brojni mladi iz tridesetak župa, članovi nekoliko planinarskih društava iz Zagrebačke nadbiskupije i neki pojedinci iz drugih (nad) biskupija.

  U dvodnevnom hodu sudjelovalo je oko 400 hodočasnika iz Hrvatske te oko 200 hodočasnika iz Hrvatske katoličke misije u Beču, ali i domaćini, Austrijanci.
Poticaj za ovaj susret stigao je od obitelji Pavković iz Dugog Sela koja je prijateljski povezana s benediktinskom zajednicom u Maria Roggendorfu i s obližnjim ženskim cistercitskim samostanom, Marienfeldom.

  Maria Roggendorf, jedno od najstarijih hodočasničkih mjesta Donje Austrije, povjereno je od 1133. godine benediktinskom samostanu Göttweig.   Nakon jednog čuda, oko 1450. g., načinjena je milosna slika.   Današnja crkva potječe iz 1651.   Selu koje se nekad zvalo Roggendorf, 1971.g. dodijeljeno je ime Majke Božje i otada se zove Maria Roggendorf.   Zahvaljujući dugogodišnjem zalaganju nadbiskupa dr. Hansa Hermanna, kardinala Groera, i opatice Agnes Fabianek, ovo malo selo danas ima dva samostana:  cistercitsku opatiju Marienfeld i benediktinski priorat sv. Josipa.

 Hodočasnička bazilika Majke Božje bila je u nedjelju pretijesna za brojne hodočasnike Planinarskog križnog puta koji su dan ranije krenuli iz tridesetak kilometara udaljenog Oberlisa i župne crkve sv. Mauricija poznatije kao hodočasničke crkve Marije Kraljice neba.   Njima su se pridružili i hodočasnici koji svakog 13. u mjesecu od 1969. godine hodočaste i u mjesečnom hodočašću zahvaljuju Majci Božjoj (Monatswallfahrt).   Završnu misu predvodio je pomoćni bečki biskup Štefan Turnovski u slavlju desetak koncelebranata, domaćih svećenika i hrvatskih svećenika hodočasnika.   Hodočasnici su obukli svoje hrvatske narodne nošnje iz raznih krajeva Domovine, a u ulaznoj procesiji sudjelovali su i bratimi bratovštine svetog Jakova apostola iz Samobora.

 Dan ranije, u subotu navečer, u župnoj crkvi u Stronsdorfu održan je molitveni program te misa koju je na hrvatskom jeziku predvodio vlč. Nikola Jurković, župnik iz Gornje Stubice, a prepuna crkva pozorno je sudjelovala u slavlju pjesmom i molitvom.   Misi je prethodio večernji program u meditaciji i modernom scenskom prikazu preljubnice u izvedbi mladih iz župe Dugo Selo i vjeroučiteljice Katarine Pučar.  
Velečasni Jurković, tumačeći evanđelje pete korizmene nedjelje, naglasio je: "Krist prstom piše po zemlji te na taj način poručuje da njegov prst ljubavi i praštanja stvara novo iz čovjekova "praha zemaljskoga", da udahnjuje "dah života" (usp. Post 2,7).   Eto, to je slika Boga u Isusu Kristu – biti uspravan u dobroti. Budimo i mi takvi, dragi mladi prijatelji. Pogledajmo u svoja srca i zamolimo Isusa da i nama nešto napiše, da ostavi trag svoga Božjeg prsta i u našim životima."

 Tijekom hoda hodočasnike su dočekivali mjesni župnici i njihovi župljani nudeći okrjepu i pridružujući se molitvi, pjesmi i meditaciji Muke Kristove.   Tekst križnog puta, koji je napisao vjeroučitelj Radovan Librić, a preveden je i na njemački jezik, prati 14 postaja kroz 14 Djela milosrđa, a čitav tekst nadahnut je Godinom milosrđa.   Vjeroučitelj Radovan idejni je začetnik ove pobožnosti, a još uvijek vodi susrete Planinarskog križnog puta, gotovo trideset godina.

 "Duša pohoda" bio je benediktinac p. Josef Haspel OSB, koji je sa svojim suradnicima ovaj pohod pripremao godinu dana. Uspio je među domaćim vjernicima naći suradnike za prihvat brojnih hodočasnika, skromne prostorije za prenoćište hodočasnika te organizacijski dotjerati ovaj susret na radost svih prisutnih, ne zaboravljajući ni najmanje organizacijske detalje.

  Nakon 29. godina otkad se pobožnost Planinarskog križnog puta "rodila" u Samoboru, te se tijekom godina raširila po gotovo svim (nad)biskupijama u Hrvatskoj, ovaj susret ostat će zapamćen kao prvi takav izvan Domovine, sa željom da se sljedeće godine nastavi u Austriji za domaće vjernike koji u prirodi nalaze nadahnuće za slavljenje Gospodina.
Sljedeće godine Planinarski križni put doživjeti će svoje 60. izdanje i proslaviti 30. godina svog postojanja u Hrvatskoj.

(Text: Ekosspiritus)